Zakonski okvir za volontiranje

Jedna od pretpostavki, odnosno predrasuda vezanih uz volontiranje, jest da volontiranje ne zahtijeva pravni okvir, s obzirom da se radi o neformalnoj aktivnosti. Analize u pojedinim zemljama  pokazale su kako nepovoljni zakonski okviri mogu predstavljati ozbiljnu prepreku volontiranju, s obzirom da mnogi nacionalni zakoni ili ometaju volontiranje ili propuštaju podržati ga.

Kada je riječ o nacionalnom zakonodavstvu u području volontiranja, nekoliko europskih država, kao što su Češka, Mađarska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Poljska, Portugal, Rumunjska, Španjolska, Makedonija i Hrvatska, već su donijele zakone ili zakonske odredbe koje uređuju volontiranje. U zemljama s dugom tradicijom civilnog društva (Velika Britanija, Nizozemska) volontiranje je već duboko ukorijenjeno u pravni sustav kroz različite zakone i provedbene akte.
Zakoni koje su do sada donijele države diljem Europe  znatno se razlikuju po pitanju svrhe i ciljeva koje žele postići, vrsti volontiranja koje uređuju i mjera kojima reguliraju odnos između volontera i njihovih organizacija. Mnoge države imaju posebne zakone koji se odnose na ovu sferu života (Njemačka, Španjolska, Portugal, Češka, Mađarska), dok druge integriraju posebne odredbe o volonterima u postojeće zakone (Latvija, Poljska), a treće samo uklanjaju odredbe koje otežavaju volontiranje izmjenama i dopunama u nizu različitih postojećih zakona (primjerice, u Zakonu o radu), bez grupiranja takvih odredbi u jedinstveni tekst (Litva).

U Republici Hrvatskoj volontiranje kao društveni aspekt nije bilo popraćeno posebnim zakonskim propisima sve do 2007. godine kada je usvojen Zakon o volonterstvu (NN 58/07). Pitanje volontiranja bilo je samo djelomično pravno uređeno. Danas, pod snažnim utjecajem civilnog društva u Hrvatskoj, ali i institucija Europske unije, Vlada i Sabor Republike Hrvatske u značajnoj su mjeri zakonima, pravilnicima i strategijama unaprijedili društveni i pravni okvir.